Filtar faktori - fotoaparat
UV Ultraljubičasti
-Bezbojan,zadržava UV zrake na visinama 2000 metara i na površinama mora,stalno ga držite na objektivu,štiti ga od prašina i ogrebotina.
Žuti
Žute boje,zadržava plave i ljubičaste a propušta žute,crvene i zelene zrake,odličan za snimanje pejzaža i portetreta
Narandzsti
Narandzaste boje,zatamljuje nebo i ističe belinu oblaka,dobar za snimanje po snegu.
Crveni
Crvena boja,daje slične eli jače efekte od narandzastog filtra.jako zatamljuje nebo i dramatizuje oblake.Tonove kože jako zatamljuje
Zeleni
Zelena boja, koristan za snimanje portreta,zatamljuje boju kože i usana.Dobar za snimanje po veštačkom svetlu.
Aya Sofia
Aja Sofija, Carigrad (Istanbul)
Aja Sofija (Crkva Svete mudrosti) je bila najveća crkva u bizantskom carstvu, odnosno prijašnjem Istočnom Rimskom Carstvu.
Sagrađena u doba cara Justinijana u Carigradu, Aja Sofija, jedno od najvećih graditeljskih dostignuća. Građena je u razdoblju između 532. i 537. godine. Arhitekti su Antemij iz Trala i Izidor iz Mileta.
Prvu crkvu na tom mjestu koju je započeo car Konstantin, bila je razrušena usred pobune 532., kada je Justinijan zamalo izgubio prijestolje. No on ju je odmah dao ponovno izgraditi. Ponovno je izgrađena za samo pet godina (537.) i odmah je dostigla svjetsku slavu. Gradili su je Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta. Nakon turske pobjede 1453. crkva je pretvorena u džamiju, a izvana su dodana četiri minareta. Mozaici koji su postojali u crkvi prekriveni su vapnom. Aja Sofija je prva kupola na pandantivima koja je bila izgrađena do tog razmjera, pa je zato od velikog značenja za sve bizantske građevine, kao i kasnije one na zapadu. Aja Sofija je 1935. godine pretvorena u muzej.
portretna fotografija...
Jedna od zanimljivih vrsta fotografije je portret i općenito fotografiranje ljudi. Osim prirode, to je najćešći motiv fotoamaterima i ljubitelja fotografije. Naravno da se i profesionalci svakodnevno susreću sa zadacima koji uključuju i portret; bila to slika za dokument, portret kod raznih promocija poznatih ljudi ili kao dio događaja gdje je potrebno predstaviti pojedine aktere.
Razlikujemo tri vrste portreta
Prvi je klasičan portret sa svim svojim zakonitostima, koje poštuje i poseban program u pojedinim kamerama, bez obrzira da li je to SLR ili kompaktna kamera, analognog ili digitalnog tipa. Može to biti čisti portret ili portret u okolici gdje je naglasak na radni okoliš portretiranog, bez obzira da li je to njegov hobi ili struka.
Studijski portret može biti snimljen u studiju s različitim pozadinama i različitim osvjetljenjem, ili pak možemo postaviti privremeni studio u radnoj sobi, ateljeu, radioni ili u okolicu koja je karakteristična za određenu osobu. Možemo kombinirati i postojeću svjetlost (prozor, postojeće žarulje) s doosvjetljavanjem studijskim reflektorima ili odbojnicima.
Spontani portret ili life-portret snimamo posvuda, gdje se što događa; od života na ulici, na selu, na tržnici, raznim susretima, utakmicama i naravno putovanjima gdje se susrećemo s različitim narodima, rasama i običajima. Life-portret je također sastavni dio svake dobre reportaže.
Za snimanje portreta možemo upotrebiti sve vrste objektiva, od širokokutnog, portretnog pa do teleobjektiva. Sve ovisi o položaju i sadržaju koji želimo istaknuti na određenom portretu. Zato moramo dobro promisliti koji ćemo objektiv koristiti za određenu osobu ili određen ciklus portreta. Moramo biti svjesni da širokokutni objektiv osobu izobliči, ali uključi u našu sliku mnogo okolice i daje veliku dubinsku oštrinu.
Nasuprot tomu teleobjektiv osobu »izluči« iz okolice i naglasi prije svega samo lice, izraz ili pojedinosti. U tom primjeru još treba paziti na greške na koži, madeže, akne i drugo. Zato je kod čistog portreta potreban dobar make-up, posebice kod mlađih osoba i osoba srednjih godina. Kod starijih osoba, make-up nije potreban i često je neprimjeren. Zamislimo si kad bi djedu, kojem je život iscrtao duboke karakterne bore, šminkom i puderima retuširali te „brazde vremena“. Još gore je to što neki kompjuteraši misle da su dobri fotografi jer poznaju Photoshop. Osobu mogu tako promijeniti do neprepoznatljivosti. To znaju samo školovani šminkeri koji poznaju strukturu kože te prepoznaju karakter čovjeka kojeg moraju pripremiti za portretiranje.
